54-godišnji umjetnik Walton Ford postao je poznat po slikama koje donose dio iskonske prirode u zatvoren prostor. Kako ulazi u novo razdoblje svog života, njegova dijela otkrivaju novu promišljenost – kako ništa neće ukrotiti njegove divlje zvijeri.
Njegov rad koji vrijedi i do milion dolara po platnu, ujedno je i pristupačan i uvjerljiv, a sam Ford je pronašao simpatizere njegovog rada i izvan umjetničkih krugova. The Rolling Stones-i su ga angažirali za izradu logotipa povodom 50. obljetnice, dok su Leonardo DiCaprio i Daphne Guinness kolekcionari njegovih slika, koje su također i dio stalne postave u muzejima Smithsonian American Art, Whitney muzej američke umjetnosti kao i u Muzeju suvremene umjetnosti.
Na jednom od zidova u njegovom neurednom ateljeu na Manhattanu proteže se slika s likom zmije, čiji rep je namotan na obali rijeke Anatolian, dok joj nježne ptice Turske ulaze u jednjak.
Ime navedene slike je Rhyndecus, djelo inspirirano starorimskim opisom stvarnih i legendarnih stvorenja. Izvedena je iz knjige De Natura Animalium, u knjizi se kratko spominje nevjerojatno velika zmija koja nastanjuje Frigiju, današnju Tursku koja na magičan način mami plijen u njeno otvoreno ždrijelo.
Ford prikazuje zmiju kako strši 10m u vis u izrazito detaljnom portretu . Prikazujući izvornu tursku floru i faunu, dočarava monstruozno veličanstvo drevne Rimske vizije istoka.
Spomenuta slika je jedna od nekoliko novih dijela koje će Ford predstaviti na izložbi u Paul Kasmin galeriji. Izložba pod imenom „Watercolors“ održava se od 1. svibnja do 21. lipnja 2014.
Rhyndecus (2014 ) nije izuzetno samo zbog svoje veličine i spektakularnog izgleda, već i zbog toga što otkriva značajno puno o umjetnikovom životu i njegovom stanju posljednjih nekoliko godina.
„Ne mogu imati dovoljno. Nikada nije dovoljno. Progutam sve. Sve što je lijepo u mom životu ide mi niz grlo.“ Kaže Ford
Zmija je kako objašnjava 54-godišnji umjetnik, odraz njegove dugogodišnje borbe s ovisnošću i tek pronađenu trijeznost, stanje koje je u kontrastu od njegovog rada posljednjih dva desetljeća.
Dio karizme Fordovih akvarela, koji mnogi uspoređuju s ilustracijama poznatog naturalista John James Audubona zbog realizma, je da je za razliku od James – ovih radova motivi su često neobuzdani i nasilni. Njegove zvijeri se uglavnom pare, hrane i ubijaju. Fordove slike su alegorije kolonijalizma, očuvanja ili ljudske prirode iako se ljudi rijetko pojavljuju na istima.
Osebujni umjetnik ne krije da se ovisnosti riješio prije dvije godine, te priča otvoreno o tom turbulentnom periodu njegova života. „ Samo sam uništavao sve. Ne možeš održavati odnose ako se ponašate na taj način. Bilo je vrijem da ustanem. U jednom trenutku ti bude dosta. Trideset godina živiš kao manijak,“ opisuje Ford svoje stanje.
U tom turbulentnom periodu okončao je 23-godišnji brak s poznatom umjetnicom Julie Jones, s kojom ima dvije kćeri, te se jako brzo oženio za urednicu knjiga. Iako je brak trajao svega deset mjeseci, on je razlog njegovog povratka u New York iz ruralne Massacustts – e , gdje je boravio od 1996. godine.
„ Na posljetku bilo mi je dosta Berkshiresa. Tamo se nikada nisam osjećao kao kod kuće,“ kaže on, zamišljeno trljajući bradu.
Na izložbi se prikazuju uz sliku zmije Rhyndecus još nekoliko novih dijela, pa recimo nešto i o njima.
The Graf Zeppelin (2014)
Godina je 1929., gorila sjajnog crnog krzna, na putu je za New York te prelazi Atlantski ocean, prvom klasom u Zeppelinu. U dobro publiciranom spektaklu ona će biti prva ženka gorile koja je stavila svoju šapu na tlo SAD-a, stoga odaje dojam da je ili izgubljena ili zbunjena ili je možda jednostavno pomirena s novim suživotom s zabavnim strancima.
Windsor, May 1829 (2014)
Windsor, May 1829, fokusira se na mandrilu pod imenom „ Sretni Jerry „ koji je živio u zvjerinjaku Edwarda Crossa u Londonu tijekom ranog devetnaestog stoljeća.
U knjizi Head and Tales (1870 g.), autor knjige Adam White opisuje sretnog Jerry –a kako sijedi za stolom, pije Port, puši iz glinene lule te jede s kraljem George IV. Ford još jednom nakon detaljnog istraživanja prenosi tu neobičnu večeru u Windsor – u. Na isti način kao i što je tu učinio i sa Susie, umjetnik prenosi misli i osjećaje Sretnog Jerry-a iz primitivnog gledišta.
