U svijetu gdje su police trgovina pretrpane svjetlucavim, pjevajućim i interaktivnim igračkama, roditeljima nije lako odlučiti koliko toga njihovo dijete zapravo treba. A kada uz to dodamo još i razne aktivnosti – od plesa, nogometa, glazbene škole do stranih jezika – stvara se pritisak da bi dijete uvijek trebalo biti zabavljeno, stimulirano i zauzeto.
Ali istina je sasvim drugačija: djeci ne treba mnogo da bi bila sretna, razvijala maštu i učila o svijetu. Ključ leži u ravnoteži, slobodi igre i – dosadi.
Igračka ne mora imati 100 funkcija
Djeca ne trebaju gomilu skupih, elektroničkih ili edukativnih igračaka da bi razvijala mozak. Upravo suprotno – psiholozi i pedagozi slažu se da je jednostavna, otvorena igra (tzv. open-ended play) najbolji poticaj za kreativnost. To su igračke koje ne nameću pravila igre i dopuštaju djetetu da koristi maštu.
Drvene kocke, lutke bez previše dodataka, autići, plastelin, slagalice, kuhinjice ili šatori – sve su to predmeti koji potiču samostalnu igru, pregovaranje (ako ima više djece), imitaciju odraslih i razvoj govora.
Zlatno pravilo: manje, ali bolje – dijete ne treba više od nekoliko kvalitetnih igračaka koje rotirate s vremena na vrijeme.
Dosada je prijatelj, ne neprijatelj
Roditelji se često boje da će se dijete dosađivati. No, upravo iz dosade nastaju najkreativnije igre. Kad nema unaprijed pripremljenog plana, dijete samo pronalazi načine da se zabavi – gradi kućicu od jastuka, izmišlja igre riječima, crta izmišljena bića ili stvara mini predstave.
Stručnjaci poručuju: ne popunjavajte svaki sat djetetovog dana. Dajte mu prostor za samostalnu igru i stvaranje. To je važno i za emocionalni razvoj jer dijete uči upravljati svojim vremenom i emocijama.
Koliko aktivnosti je dovoljno?
Iako je sjajno kad dijete pokaže interes za glazbu, sport ili neki tečaj, bitno je ne pretjerivati. Pretrpan raspored može uzrokovati umor, stres i manjak slobodne igre – koja je u ranim godinama jednako važna kao i bilo koja organizirana aktivnost.
- Za malu djecu (predškolski uzrast) jedna ili dvije aktivnosti tjedno su više nego dovoljne.
- Djeci treba i slobodno vrijeme u kojem će se jednostavno igrati, dosađivati, smišljati i – biti djeca.
- Fokus na odnos, a ne na broj igračaka
Ono što djeci najviše treba nismo mi sklonjeni sa strane dok “oni nešto rade” – nego mi uključeni. Dijete može imati sobu punu igračaka, ali ono što najviše pamti i uči iz su trenuci povezivanja: kad s mamom kuha, kad s tatom slaže kocke, kad baka čita istu priču po deseti put.
Ne radi se o savršenom scenariju ili edukativnim materijalima – već o prisutnosti, pažnji i smijehu.
Ne trebate pretvarati svoj dom u igraonicu niti svakog dana nositi dijete na neku aktivnost. Djetinjstvo je najljepše kad je jednostavno. Djeci je potrebna igra, malo dosade i puno ljubavi. I to je više nego dovoljno.
