U vremenu kada su rasporedi djece ispunjeni do zadnje minute – od vrtića, škole, sporta, glazbene i stranih jezika – ideja da dijete “ne radi ništa” često izaziva tjeskobu kod roditelja. No, što ako vam kažemo da je dosada ne samo prirodna nego i korisna? Da, dobro ste pročitali. Ponekad je upravo dosada ono što djetetov mozak treba kako bi se razvio u zdravu, kreativnu i emocionalno otpornu osobu.
Dosada nije neprijatelj – ona je prostor za rast
Kad se dijete dosađuje, ono je zapravo suočeno s prazninom koju treba ispuniti. I tu se događa čarolija. Umjesto da netko drugi strukturira njihovo vrijeme, djeca uče kako sama pronaći smisao, zabavu i svrhu. Igra bez pravila, crtanje bez zadatka, lutanje mislima – sve to razvija maštu, rješavanje problema i unutarnju motivaciju.
Djeca nisu mini-adulti
Odrasli često dosadu povezuju s gubitkom vremena, ali djeca nisu pod istim pritiskom produktivnosti. Njima je dosada prilika da zastanu. Da se odmore od stimulacije. Da sanjare. A sanjarenje je daleko od lijenosti – to je početak svake dobre ideje, priče ili igre. Djeca kojoj stalno dajemo gotove sadržaje možda nikada neće otkriti što zapravo žele raditi kad nitko ne gleda.
Manje ekrana, više dosade (i to je dobra stvar)
Koliko ste puta, kad se dijete požalilo da mu je dosadno, automatski posegnuli za tabletom ili crtićem? Tehnologija nam često služi kao brzo rješenje za “problem dosade”, ali ona ne rješava ništa – samo prekriva. Umjesto da im dajemo ekran, dajmo im prostor. Papir, kutiju, par kamenčića. Ponekad je dovoljno i ništa – prazna soba i tišina znaju potaknuti najkreativnije ideje.
Dosada gradi otpornost
Život nije uvijek zanimljiv, uzbudljiv ni ispunjen događajima. Učenje kako se nositi s tihim, praznim trenucima je ključno. Djeca koja ne bježe od dosade već je nauče “nositi” lakše će se nositi i s frustracijama, tugom, neizvjesnošću. Naučit će čekati. Promatrati. Razmišljati. To su vještine koje će im služiti čitav život.
Kako preživjeti dječju dosadu – kao roditelj
Naravno, djeca neće oduševljeno reći: “Super, baš mi je dosadno!” Vjerojatnije će biti pritužbi, dosađivanja vama, eventualno i poneki teatralni “nemam što raditiiii”. I to je okej. Ne morate odmah uskočiti i organizirati zabavu. Ponekad samo pitajte: “Što bi volio raditi da ti je sve na raspolaganju?” ili “Što ti se najviše sviđa kad se igraš sam?” Umjesto rješenja – ponudite im priliku da ga sami pronađu.
Dosada kao poklon
U svijetu u kojem svi neprestano jurimo, u kojem se bojimo tišine i praznine, možda je upravo dosada poklon koji bismo trebali češće darovati djeci. Ne kao kaznu, nego kao prostor. Da istražuju sebe. Da se izraze. Da, jednostavno, budu djeca.
Dakle, sljedeći put kad vaše dijete kaže da mu je dosadno, nemojte paničariti. Samo se nasmiješite i recite: “Savršeno. Baš me zanima što ćeš sada smisliti.”
