Tom Ford je ime koje već desetljećima definiraju elegancija, estetika i nepogrešiv osjećaj za stil. Iako je većinu svoje karijere proveo oblikujući svijet mode, od legendarnog preporoda Guccija, preko kreatorske ere u Yves Saint Laurentu, pa do istoimenog brenda koji nosi njegov potpis Ford je uvijek bio više od dizajnera. Njegov pogled na ljepotu, kompoziciju kadra, pokret i emociju oduvijek je bio filmski. Stoga ne čudi da se, nakon uspjeha dvaju već iznimno cijenjenih filmova, ponovno vraća režiji.
Nakon A Single Man (2009.), intimne i suptilne priče o gubitku i ljubavi, te Nocturnal Animals (2016.), napetog i vizualno hipnotičkog trilera, Tom Ford se vraća s projektom koji je već sada okarakteriziran kao “epičan”. Njegov novi film bit će adaptacija romana “Cry to Heaven” autorice Anne Rice, poznate po atmosferskim, kompleksnim i senzualnim pripovijestima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Povijesna drama prepuna emocije, moći i identiteta
Radnja je smještena u 18. stoljeće, u Veneciju i Napulj, gradove gdje opera nije bila samo umjetnost, već društveni fenomen. U središtu priče nalaze se kastrati, pjevači s glasovima anđeoske čistoće, oblikovani postupkom koji je bio jednako kontroverzan koliko i okrutan. Upravo kroz njihove živote Tom Ford istražuje pitanja moći, ljepote, žrtve, identiteta i društvene uloge tijela.
Glavni lik je Tonio Treschi, mladi plemić koji je, izdan i manipuliran, prisiljen postati ono što nikada nije želio biti. Njegov glas postaje i dar i prokletstvo, a pozornica mjesto na kojem se slava i bol sudaraju u istoj točki. U tome ga prati Guido Maffeo kao učitelj, vodič, netko tko razumije svijet u kojem se ljepota plaća najskupljom cijenom.
Iako film još nije zašao duboko u fazu promocije i casting nije službeno potvrđen, sama priča nosi snažan emocionalni naboj i bogat vizualni potencijal, što je područje u kojem Ford briljira.
Zašto nas Fordov povratak filmu toliko intrigira?
Tom Ford nije redatelj koji samo postavlja kameru i dopušta da priča teče. Njegov filmski stil je pažljivo izgrađen: svaka scena izgleda kao fotografija za editorijal, ali nikada prazna ili hladna. On razumije snagu kadra, zna što znači simetrija, kontrast, tekstura. U njegovim filmovima se vidi ono što često nazivamo “filmsko oko”, osjećaj da estetika nije ukras, nego dio emocije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U A Single Man boja je bila odraz raspoloženja. U Nocturnal Animals svaka scena je govorila više od dijaloga. U Cry to Heaven očekuje se da će se vizualna ljepota i dramatičnost glazbe susresti u još većem intenzitetu dok operni, raskošan, barokni svijet koji je već sam po sebi spektakularan bit će prikazan Fordovim senzibilitetom koji kombinira luksuz, minimalizam i emocionalnu preciznost.
Novi smjer u karijeri ili povratak onome što je oduvijek želio?
Ono što posebno privlači pažnju javnosti jest činjenica da je Ford najavio kako želi “sljedećih 20 godina posvetiti filmu”. Nakon što je prodao svoj brend i povukao se iz aktivne modne industrije, okrenuo se stvaranju na drugačiji način. To ne znači da napušta estetiku, naprotiv. Čini se da je pronašao medij kroz koji može izražavati ono što moda ponekad ograničava: trajanje, priču, psihološku dubinu.
Njegov povratak filmu možemo čitati kao povratak iskonskoj potrebi za pripovijedanjem. A ako znamo nešto o Fordu, znamo da on nikada ne radi ništa površno.
Što ovaj film znači za publiku?
Za gledateljice koje vole estetiku, povijest, emociju i snažne likove, “Cry to Heaven” djeluje kao film koji će nas uvući u bogat, raskošan, ali i bolan svijet. On se dotiče univerzalnih tema:
Što znači ljepota ako dolazi s cijenom?
Jesmo li ono što drugi vide ili ono što osjećamo?
Koliko smo spremni žrtvovati za glas, talent, identitet?
Upravo zato ovaj projekt ima potencijal postati jedan od najzanimljivijih filmskih trenutaka u godinama koje dolaze.
Kada ga možemo očekivati?
Produkcija bi trebala započeti 2026. godine, što znači da nas do premijere dijeli još malo iščekivanja. No Ford, kao i uvijek, ne žuri. Perfekcionizam je dio njegovog potpisa.
Do tada, ostaje nam pratiti vijesti o castingu, produkciji i viziji koju će Ford donijeti na ekran. Ali već sada je jasno: njegov povratak nije samo filmski projekt, to je kulturni događaj.
