Koliko puta ste danas bili na raspolaganju? Nekome ste pomogli, saslušali, savjetovali, skočili u zadnji čas, riješili problem koji nije vaš. U isto vrijeme, možda ste odgodili vlastiti odmor, zanemarili granice, ili si opet rekli: “Ma nije problem.”
Ali je. Problem je kad stalno morate biti korisni. Kad se vaša vrijednost mjeri isključivo time koliko ste drugima na raspolaganju. Zato danas pričamo o jednoj radikalnoj ideji: da prigrlite ulogu “beskorisne” osobe. Da, baš tako.
“Korisnost” vas može iscrpiti do točke pucanja
Biti koristan je divno – do određene granice. No kad vam to postane identitet, pretvarate se u servis za tuđe potrebe. Niste više osoba sa željama, emocijama i granicama, već neka vrsta ljudske aplikacije: klikni i pomozi. Dugoročno, to vodi frustraciji, iscrpljenosti, pa i bijesu. A znate što je najgore? Ljudi se naviknu. I prestanu zahvaljivati jer ste vi “uvijek takvi”. Postaje se podrazumijevani resurs. A vi? Prazni.
Biti “beskoristan” zapravo znači biti slobodan
Kad kažete “ne mogu”, “ne da mi se” ili jednostavno ne odgovarate odmah – ne postajete loša osoba. Postajete osoba s vlastitim prioritetima. Biti “beskoristan” znači da ne morate uvijek imati rješenje, savjet ili rame za plakanje. Da možete sjesti, gledati u prazno i ne spašavati nikoga. Taj osjećaj slobode je luksuz koji si rijetko dajemo, a trebao bi biti dio svakodnevice.
Ponašajte se ponekad kao da ste glupi (jer pametni uvijek izvuku deblji kraj)
Zvuči grozno? Čekajte. U mnogim situacijama, “gluplji” ljudi imaju prednost. Zašto? Jer ih se ne gura u sve zadatke. Ne zove ih se za sve. Ne očekuje se od njih da sve znaju. Oni su prvi gotovi s poslom, zadnji na udaru odgovornosti.
Ponekad “ne znati” je taktika preživljavanja. Ponekad reći “nemam pojma” spašava vas od nepotrebnih obaveza. Ljudi koji glume da ne znaju baš sve ne gube vrijednost, samo zadržavaju energiju za sebe.
Odmaknite se od titule ‘spasitelja’
Ako ste u društvu, obitelji ili vezi prepoznati kao onaj/ona koja uvijek “popravi stvari”, znajte da to nije uvijek kompliment. Spasitelji se brzo pretvore u emocionalne kante za tuđe probleme.
Pokušajte jednom pustiti da netko drugi riješi situaciju. Ili da situacija ostane neriješena. Ne morate uvijek gasiti požare, pogotovo ne one koje niste ni zapalili. Pronaći će oni rješenje i bez vas, ne brinite.
Prigrlite dosadu, pasivnost, tišinu
U svijetu gdje se “radi, radi, radi”, besposlenost djeluje kao grijeh. Ali upravo tu, u tim trenucima ne-rada i ne-borbe, dolazite do sebe.
Nema ništa loše u tome da odspavate, gledate seriju, buljite u strop. Da nemate plan. Da vas ljudi ne mogu “uhvatiti”. Taj osjećaj da ste neupotrebljivi drugima često znači da ste konačno korisni sami sebi.
Ne odgovarajte odmah. Ne javljajte se odmah. Ne skačite odmah.
Uvježbajte odgodu. Nemojte biti odmah dostupni. Ostavite poruku nepročitanu. Ne zato što ste zli, nego zato što vam nije hitno. Jer imate pravo na tišinu, na distancu, na prioritete. Ne morate se opravdavati. Dovoljno je da znate – ovaj trenutak je moj.
Neka vas se “ne računa”
Kulturološki, svi težimo biti “od pomoći”. Biti osoba na koju se možeš osloniti. Ali to ne znači da se trebate raspadati zbog tuđih rasporeda i kriza. Neka vas se ne može uvijek računati. Neka kažu: “Ma ona možda neće moći.”
To vam daje moć. Ne predvidljivost. Ne dostupnost. Moć da birate.
Za kraj…
Ne morate biti najbolji, najkorisniji, najpametniji. Dosta je bilo. Prigrlite ideju da budete ponekad neodgovorni, pasivni, tihi, čak i beskorisni. Jer kad se odmaknete od svih tuđih potreba, možda ćete napokon vidjeti vlastite. Također, ljudi koji ostanu u vašem životu iako im niste od koristi su oni pravi koji vas vole kao osobu.
