U samom srcu jadranskog bisera, na otoku Hvaru, nastanio se mladi vizionar čije su riječi postale melodija ljubavi, a djela ples na tankoj niti između sporta i umjetnosti. Razgovarali smo s ovim nevjerojatnim Hvaraninom, čiji su romani “Ljubavna molitva” i “Ljubavna pjesma” osvojile srca čitatelja diljem Hrvatske. Knjiga „Ljubavna pjesma“ na kojoj se nalazi lik vječnog Olivera doživjela je veliki uspjeh i nalazi se na policama brojnih poznatih ličnosti estrade i sporta.
Ante Jeličić Beleca, autor ovih uspješnih naslova, osim pisanjem bavi se i Fitness & life coachingom. Uz sve to bio je i izbornih Australske rukometne reprezentacije. Njegova najvažnija uloga je ipak ona oca petogodišnje djevojčice Isabelle, koja je njegova ljubavna pjesma i vječna inspiracija. Kako balansira te naizgled oprečne aktivnosti, sport i umjetnost i sprema li nam nešto novo, saznali smo u razgovoru s ovim uspješnijim mladim autorom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako ste došli na ideju za knjigu “Ljubavna pjesma” i što vas je inspiriralo da je napišete?
Mislim da je to sukus Dalmacije kojoj težim, pjesmi koja je klijala, i priče koja se rađala u meni.
Vaša knjiga ima prepoznatljivu naslovnicu s Oliverom. Možete li podijeliti s nama kako je došlo do suradnje s Feđom Klarićem i što vam je značilo imati ga na naslovnici?
Suradnja s Feđom dogodila se preko urednice. Upoznali smo se, kliknuli smo. Ja sam volio Olivera, Feđa je volio moju mladost i on voli njegovanje spisateljske baštine. Onoliko koliko njemu znači Smoje toliko meni znači Oliver.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kroz vaše pisanje, čini se da ima snažan naglasak na ljubavi. Možete li nam reći o vašem osobnom doživljaju ljubavi koji vas je potaknuo da istražite ovu temu u vašem djelu? Koliko smo vidjeli to nije tipična ljubavna priča.
Mislim da danas pod ljubav stavljamo sve tako da smo i šporkali tu rič. Ja sam se uhvatio ukoštac s inspiracijom, a ljubav se nametala kao vodilja što mislim da bi svakome i trebala biti. Nakraju mi se kroz umjetnost bavimo onim lijepim a to je opet gdje kod zakoračiš neka vrst ljubavi, kakva god da se zvala i bila.
Kako ste istraživali i pripremali se za pisanje knjige? Jesu li postojali specifični izvori ili iskustva koja su vam poslužila kao temelj za vašu priču?
Da, atipična je priča jer ja ne volim sladunjave, patetične i predvidljive priče. Nisam je dugo pisao, ali dugo se u meni rađala i radio sam jako intenzivno i jako puno. Nije se desila preko noći kako to “komercijalni” mediji nekad stave u naslov, tako da su mi drage ove opuštenije ćakule. Puno je tu čitanja između, traženja impulsa u stvarnosti, pomiješanih emocija I djelića osoba I karaktera koja ugrađuješ u mozaik. Volim umjetnost koja je realna, životna I poučna. Mislim da život uvijek nadmaši umjetnost. Postoje iskustva i izvori koje koristim kao pokretače ali naučio sam s godinama odmaknuti sebe od likova, a trebalo mi je za to puno čitanja, promatranja, putovanja, pokušaja, pogrešaka, istraživanja i eksperimentiranja.
Koje poruke ili emocije nadate se da će čitatelji izvući iz “Ljubavne pjesme”?
Ja bih volio da čitatelji dožive prirodnu i nepatvorenu emociju ljudskosti koja kao da nam stalno u moru izazova bježi, a da ljubav bude nit koja povezuje priču kao slagalica u mozaik.
Jeste li doživjeli izazove tijekom pisanja ove knjige, i ako jeste, kako ste ih prevladali?
Jesam apsolutno. U konačnici to je borba sa sobom, riječ ne možeš vratiti tako dok se ona teše bude puno situacija kada nisam zadovoljan, kad mi fali vremena, sna, kreative.. ima izazova jer je život nepredvidljiv, a ideja u umu uvijek pluta dok je sama priča ne uokviri. A za to treba puno strpljenja, ponajviše prema sebi jer od sebe puno očekujem.
Postoji li neka određena scena ili trenutak iz knjige koji vam je posebno drag, ili koji smatrate ključnim za cjelokupnu priču?
Hahahaha već radim nešto novo pa sam moram priznati malo i zaboravio. Ne čitam ono šta sam napisao, I nekad se meni sve te scene i pomiješaju. Nemam najomiljeniju ali kroz razgovor s ljudima shvatim di sam bolje pisao, a gdje lošije pa skužim koje su mi bolje a koje nisu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako biste opisali ton ili stil svoje knjige “Ljubavna pjesma” u nekoliko riječi?
Stil bi bio spontan, u momentu, na cesti, a ton malko melankoličan ali više nostalgično romantičan.
Na koji način se nadate da će vaša knjiga utjecati na čitatelje, posebno s obzirom na temu ljubavi koja je centralna u njoj?
To i je bit, da utječe na druge. Evo primjerice meni najdraži moment bio je kad je gđa Tonka Popadić ( Tonka iz pjesme njenog muža Momčila “Pope” Popadića) izrazila želju za mojom knjigom. Takvi momenti me guraju naprijed, volim tu energiju “Pope”, Skitnicu i sve što je radio Oliveru, taj njegov sentiment i iskrenost. I tako ti momenti u životu te tjeraju da guraš naprijed nešto iako kad počneš stvarati ne znaš kako će to nakraju biti.
Dali je na vas utjecao rad na ovoj knjizi i na koji način?
Sigurno da rad na knjizi I mene mijenja jer i mene likovi mijenjaju, oni žive svoj život koji nekad bude jači nego moj osobni.
Ovo je druga knjiga koju ste napisali. S obzirom na njen uspjeh i veliku medijsku popraćenost, planirate li iznenaditi čitatelje s nekim novim štivom u bliskoj budućnosti?
Planiram apsolutno. Bit će još u sferi iznenađenja, još dobiva zadnju patinu. Očekujem da će to bit najbolja priča koju ću napisati!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim pisanjem, bavite se i drugim stvarima. Bili ste trener Australske rukometne reprezentacije, te ste također i fitnes trener i life coach. Iako volite sve što radite, da ste prisiljeni odabrati jednu od ovih aktivnosti kao životni poziv od kojeg možete dobro živjeti što bi odabrali?
Je bio sam dosta u sportu, još sam ali u manjem obimu. Ja smatram da su poslovi koje radimo samo etikete a da je bitno kakvog sebe nosimo bez obzira koji posao tada radimo. Nije me te opterećivalo, rekao bih više da me obogatilo iskustvima, oplemenilo I pozvalo na odgovornost premda ne želim izgubiti zaigranost i zato često i mijenjam te etikete. Da mogu odabrati životni poziv moram priznati da sam bliži umjetnosti nego sportu, međutim za sada mi se ne kose. Šta će biti sutra ne znam. Radim i pokušavam balansirati privatne i poslovne obveze koliko mogu.
I za kraj, poruka za naše čitateljice i čitatelje.
Neka žive živote gdje ljubav i žar pokazuju put. I neka prate naš web i društvene mreže jer tamo ćemo trasirati put u novu priču.
