U današnjem društvu, gdje su empatija i briga za druge visoko cijenjena, često zaboravljamo na jednako važan aspekt života – brigu o sebi. Stalno nastojanje da ugodimo drugima može dovesti do iscrpljenosti, gubitka vlastitog identiteta i osjećaja nezadovoljstva. Stoga je ključno shvatiti da je balansiranje brige o drugima i brige o sebi ključno za emocionalno i mentalno blagostanje.
Zašto želimo ugoditi drugima? Postoji mnogo razloga zašto često stavljamo tuđe potrebe ispred vlastitih. Može biti da se osjećamo obavezno prema društvenim normama ili da se bojimo odbijanja i konflikata. Također, osjećaj postignuća koji dolazi s pomaganjem drugima može biti snažno motivirajući.
No, kontinuirano ugađanje drugima može imati negativne posljedice po naše zdravlje. Osjećaj preopterećenosti, stresa i gubitka identiteta često su rezultat previše fokusiranja na druge. To može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, anksioznosti i depresije.
Kako prestati ugađati drugima?
Prvi korak je postati svjestan ovog obrasca ponašanja. Promišljanje o vlastitim potrebama i osjećajima je ključno. Postavljanje granica i učenje reći “ne” kada je potrebno također je važno. To ne znači da trebamo postati sebični, već da trebamo naučiti kako ravnotežu.
Prihvaćanje sebe je također ključno. Treba shvatiti da nismo savršeni i da nije moguće svima ugoditi. Naučiti cijeniti sebe i vlastite potrebe jednako kao i potrebe drugih je dugotrajan proces, ali oslobađa nas tereta stalnog brige za tuđe mišljenje.
Briga o sebi ne znači automatski zanemarivanje drugih. Naprotiv, kada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno, imamo više energije i resursa za pomoć drugima. Također, postajemo bolji uzor onima oko nas, potičući ih da se brinu o sebi na isti način.
Dakle, prestanite ugađati drugima i počnite se brinuti o sebi. To nije sebično, već nužno za vaše vlastito blagostanje. Postavljanje granica, slušanje vlastitih potreba i rad na samoprihvaćanju ključni su koraci prema ostvarivanju ravnoteže između brige za druge i brige za sebe. Zapamtite, briga o sebi nije samo opcija, već obaveza prema vlastitom životu i sreći.
