Parižanin Louis Benech stekao je međunarodni ugled ranih devedesetih kao član tima zaduženog za obnavljanje Jardin de Tulieries vrta za vrijeme Grand Louvre projekta.
Od tada dizajner je ostavio svoj trag diljem svijeta od Belgije, Novog Zelanda, Egipta pa sve do Hrvatske.
Iako je studirao pravo, Benechova ljubav prema biljkama koja se javila jako rano odvela ga je u Englesku i Normandiju gdje se usavršavao u hortikulturi.
Knjiga Louis Benech – Dvanaest Francuskih vrtova odličan je uvod u njegov rad u kojem spretno kombinira klasičan formalan izgled vrta s nešto opuštenijim pristupom.
Pisac knjige Eric Jansens daje kratak pregled svakog projekta i opis svake slike, te način na koji Benech mijenja okoliš. Također su dodani zanimljivi detalji kao da je zasadio voćke na imanje, pa bi klijent koji je inače volio jahanje mogao ubrati jabuke i šljive jašući na konju. Jansens je jako detaljan u izviješćima o tome koje je biljke Benech izabrao za određeni vrt, često uključujući i latinske nazive pojedinih sorti. Tu su i neki detalji koji su potpis njegovog rada kao što su živice koje uključuju više biljki koje su uzgajane blizu jedna drugoj tako da se međusobno isprepliću.
Benech stvara vrtove koji zahtijevaju minimum brige. Koristi autohtone biljke koje su mane zahtijevne i grmove kojima ne treba stalno obrezivanje. To odgovara klijentima, jer danas čak i bogati ljudi ne mogu sebi priuštiti čitavu vojsku vrtlara.
Neke od njegovih radova pogledajte u nastavku.
